Elma Burnić zagrebačka je kantautorica koja već duži niz godina plijeni pozornost publike svojim glasom, ali i iznimno bogatim autorskim materijalom i još većim potencijalom. Dobitnica je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja i vrlo česta gošća svojih kolega na pozornicama širom Europe i regije. U predvečerje svog rođendana odlučila je objaviti novi singl, pjesmu Leptirić koju je, kako sama kaže posvetila svoj djeci ovoga svijeta, onoj oko nas, ali i onoj u nama.
Leptirić je poletio i zazvučao prekrasno. Topao country uz Vašu već prepoznatljivu toplu energiju i besprijekoran vokal. Zašto baš leptirić?
– Ideja ove pjesme je da nas podsjeti na zaigranost koju smo, negdje po putu, zagubili. Odrastanje nije jednostavno i svakodnevica donosi silne probleme koji nas nerijetko okupiraju u potpunosti. Međutim, u svakome od nas još uvijek živi dijete koje se zna veseliti malim i “običnim” stvarima. Leptirić je simbol te bezbrižnosti i ljepote koji zaslužuju biti bar malim dijelom naših života, kako bismo se lakše uhvatili ukoštac sa svim onim što, kao odrasli ljudi, moramo. Ili se bar čini da moramo.
Leptirić, ali i ovaj odgovor pršte pozitivnom energijom, kao uostalom i druge Vaše pjesme. Otkud taj drive, ta motivacija da u ovakvom svijetu u kakvom živimo emitirate pozitivne vibracije i emocije?
Iskreno, rekla bih da je to stvar odluke, a vjerojatno i nekog bunta. Kao što sam u jednoj pjesmi napisala – Ne, ovo nije sve – jednostavno ne mogu prihvatiti da se život svodi samo na moranja, obveze, brige, utrku za profitom i sve ostalo u čemu se ljudskost naočigled utapa… Ne kažem da treba forsirati pozitivne emocije, ni to nije prirodno, ali vjerujem da je jako važno povezati se sa svojim autentičnim emocijama… To vjerojatno znači i prvo se dobro naljutiti na sve što se događa, haha… Ali potom i usmjeriti pogled na ono lijepo oko nas i u nama. Uvijek postoji nešto na čemu možemo biti zahvalni…
Na čemu je zahvalna Elma?
– Hehe, odlično pitanje! Baš to pitanje samoj sebi postavljam skoro svakoga dana, upravo kako bih postala sve svjesnija dobrih stvari, koje se često uzimaju zdravo za gotovo… Zahvalna sam za puno toga: za predivnu prirodu koja nam je nadohvat ruke, za mir, za sladoled od čokolade, za pse, za kreativnost i svih devet umjetnosti, a posebice glazbu; zahvalna sam za sve dobronamjerne i mudre ljude u svome životu od kojih mogu puno učiti… Zahvalna sam za svoj ljubljeni bend FilmMusicOrkestar čije je dvogodišnje putovanje nedavno okrunjeno već 100-tim koncertom… Jako sam zahvalna što su Zvonimir i Mario Domazet, u aranžerskom i producentskom smislu, mome “Leptiriću” obukli predivno ruho, a redatelj Tomislav Fiket mu dodao dimenziju filmskoga platna…
Sa sjajnim Filmmusicorkestrom prošli ste dosta toga, odsvirali evo i nedavni 100. koncert izvodeći filmsku glazbu no, koliko je poznato da ste i sama skladala za film?
– Istina je da je moja pjesma Loved završila na australskom filmu nagrađivanog redatelja Tahira Cambisa. Film se zove “Zero Of Time”, a u pjesmi sam spajala utjecaje i Istoka i Zapada jer osjećam da je to baština i bogatstvo ovog podneblja u kojem sam odrasla. Krajem prošle godine FilmMusicOrkestar je objavio svoj prvi autorski album, a jedna od pjesama na albumu je i spomenuta pjesma Loved, koja je u hrvatskoj verziji dobila naslov Let. Sretna sam da su pjesmu pohvalili mnogi iz Hrvatske i šire, poput Zorana Predina, Pece Popovića, Zlatka Galla…
Završimo ovaj razgovor s budućnošću. Kakva su Elmina očekivanja i nade?
– Kad je glazba u pitanju, imam jako velike apetite, i po pitanju kantautorskog rada i FilmMusicOrkestra i suradnje s vrsnim klaviristom, Paulom Kempfom… Trenutno mi je fokus na autorskom radu jer sam već napisala toliko pjesama da bih mogla snimiti bar dva albuma. Oduševljena sam radom Maria i Zvonimira Domazeta s kojima osjećam umjetničku kompatiblinost i ostvarenje mog velikog sna dogodit će se kad s njima snimim svoj prvi autorski album. Dečki su perfekcionisti, a to dokazuje i činjenica da je cijeli “Leptirić” snimljen uživo, bez ijednog digitalnog tona! Osim što su oni sami odsvirali mandolinu, akustične i električne gitare te bas, Dario Horvat odsvirao je bubnjeve, Ivan Arnold synth, a za Wurlitzer i back vokale zahvala ide Jeleni Vlačić.
Piše M.T Foto Mario Brainović/ShowBizzPress
