Kolovoz 13, 2020

Dnevno prvo digitalno izdanje za cijelu regiju! Prvi magazin čije tiskano izdanje uređuju čitatelji.

Svi su poludjeli za Bilićem

slaven bilic

Trener iz Hrvatistana može birati gdje želi raditi, a Turci su mu spremni dati sve samo da ostane, piše večernji.hr

Slaven Bilić “kupio” je Tursku svojim načinom rada, pristupom, odnosima s igračima, klubom i navijačima, a Beşiktaş ih ima 15-ak milijuna, postao je osvajač turskog nogometnog svijeta. Na svoj način, jedinstven, a simpatičan svima. Dobro, Francuzi ga baš ne vole jer je inscenirao udaranje Laurenta Blanca u polufinalu SP-a u Francuskoj, pa dotični nije mogao igrati u finalu s Brazilom. Na stranu sad to, Slaven je postao velika faca u turskom nogometu, a to baš nije lako. Zemlja koja ima fanatične navijače, “nabrijane” medije, u kojoj nogometne TV emisije traju po pola dana i analizira se baš sve. Pa i od toga da je pustio bradu pa da je sad više nema.

bilic2
image-13488

Slaven Bilić

Slaven je uvijek bio drukčiji, kao igrač Hajduka krenuo je na Pravni fakultet, a dok su drugi slušali “kuruzu”, on je prašio teški rock. Da je poseban, uvjerili smo se posebice dok je igrao u Engleskoj, u Evertonu. U to je vrijeme Dinamo (tada Croatia) išao na Old Trafford, igrao je Ligu prvaka s Manchester Unitedom. Nekoliko dana prije toga United je igrao na Anfieldu i Bilić je za nekoliko hrvatskih novinara nabavio ulaznice preko veze. Što je čudno, da igrač Evertona u nimalo prijateljskom Liverpoolu može dva dana prije derbija nabaviti ulaznice koje su se tražile kao suho zlato. I ne samo to, kada smo mu željeli na kraju zahvaliti i vratiti se u Manchester, rekao je:

Englezi ga čekaju

– Ne dolazi u obzir, rođendan mi je, hoću ga slaviti s vama – autoritativno je rekao i odveo nas na večeru pa u jedan od najpoznatijih pubova u Liverpoolu. Samo, to je bio pub u koji su dolazili navijači Liverpoola. I Slaven Bilić, koji je bio prijatelj s gazdom. U ranim jutarnjim satima nijedan taksist nije želio voziti od Liverpoola do Manchestera, no kada su Slavena prepoznali, nisu mogli ne udovoljiti njegovoj želji da nas odvezu. Da, Slaven je “kupio” i Engleze, kao što je danas “pokorio” Tursku. I zato ga i danas žele brojni engleski klubovi, Bilić je danas u poziciji da može birati gdje želi raditi. Engleze osvaja i svojim šarmom, vicom, humorom koji razumije, sarkazmom koji je i njima drag. Primjerice, kada se pojavila priča da ga na ljeto želi veliki Manchester City, samo se nasmiješio i rekao:

– Da, sigurno, prodat će Nasrija i Yayu Tourea da bi mene doveli.

No, ako već nije City u redu za Bilića, brojni drugi jesu. Još mu se “potrefilo” da ove sezone triput igra s Englezima, s Arsenalom koji ga je jedva prošao u kvalifikacijama za Ligu prvaka pa s Tottenhamom u skupini Europske lige i sada s Liverpoolom u šesnaestini finala Europske lige. Izgubio je u toj prvoj utakmici 1:0 nakon jedanaesterca u zadnjim minutama. No, to je dobar rezultat za uzvrat na Olimpijskom stadionu u Istanbulu.

I da ispadne od Liverpoola, nitko mu neće zamjeriti, nisu mu nešto posebno zamjerili ni kada je u domaćem kupu ispao od drugoligaša. Bez obzira na sve, ponuda će za njega biti sve više kako bude dolazio kraj sezone.

– Znate i sami da je imao na stolu ponudu HSV-a, da je bio kandidat za trenera Schalkea prije Roberta di Mattea, a u Englesku može kad hoće. Velika je to stvar za hrvatski nogomet, za sve nas koji se bavimo bilo čime u nogometu – kazao nam je menadžer Danko Đikić.

No, Slaven ne kani otići iz Beşiktaşa, bar dok ne završi sezona, uza sve te pozive i mogućnosti koje bi poželio svaki svjetski trener.

 

bilic1
image-13489

 

Svi čekaju u redu

– Uopće nismo razmišljali o bilo čemu osim o Beşiktaşu. Namjera nam je završiti ovu sezonu, pokušati postati prvaci, a tek ćemo onda razmišljati kako dalje. Vjerojatno će nam Beşiktaş ponuditi novi ugovor, ali tko zna. Nismo odlučili baš ništa pa ni to hoćemo li dalje zajedno ili ne – potvrdio nam je Nikola Jurčević, Bilićev pomoćnik u Beşiktaşu. S njima je i kondicijski trener Miljenko Rak te taj hrvatski trojac danas ima neviđen ugled i to ne samo među navijačima Beşiktaşa.

Očekivanja su velika, jesu i ulaganja u nogomet jer Turska je u velikom razvoju. Mnogo se ulaže u nogomet

Uostalom, nema medija koji s njime nije objavio intervju, koji i danas ne čeka u redu za poneku njegovu riječ, naslovnice GQ magazina, sportskih i lifestyle magazina, svi žele nešto od Bilića. Pa im je tako događaj dana bio kad je dobio treće dijete, fotografije svlačionice Beşiktaşa, u kojoj su mu igrači dopremili tortu s natpisom “Dobro došla, princezo Sofia” objavljene su u svim medijima.

Hrvatska trenerska kolonija na čelu s Bilićem (njih sedam) nije uspjela donijeti naslov prvaka moskovskom Lokomotivu, ali selidba u Istanbul očito je bila pun pogodak. Iako je i sam Bilić, kad smo na početku mandata sjedili u pripremnoj bazi Beşiktaşa u Austriji, rekao da mu neće biti lako.

– Očekivanja su velika, jesu i ulaganja u nogomet jer Turska je u velikom razvoju. Mnogo se ulaže u nogomet i onda se traže i rezultati. Beşiktaş ipak nema takve mogućnosti kao Galatasaray ili Fenerbahçe, ali pokušat ćemo doći na vrh – rekao je Bilić na terasi u Lienzu, mazeći psa koji je došao s nama.

– Moji su ostali u Splitu dok smo na pripremama, imam akitu i šar peija – rekao je.

Sada s njima zna prošetati po kvartu u Istanbulu. Odlučio se za azijski dio, da bi bolje upoznao način života i običaje tog dijela svijeta. O privatnom životu ne voli previše govoriti, obitelj, troje djece i prijatelji nisu za javnost.

Prve godine s Beşiktaşem završio je na trećem mjestu. Sada je prvi, koliko god Fener i Galat i dalje imaju više novca, pa i daleko širi, možda i kvalitetniji kadar igrača. I veliku prednost, svoje domaće igraju na svojim stadionima, a Beşiktaş je podstanar.

– Igrali smo domaće utakmice na pet raznih stadiona, ali birali smo gradove u kojima imamo puno svojih navijača pa su i tamo stadioni puni – kaže Nikola Jurčević.

No, kada se napravi Vodafone Arena, priča će biti drukčija. Taj stadion gradi se na lokaciji staroga, u centru grada uz more, i imat će 41.903 mjesta. Brojka nije slučajna, 1903. je godina osnutka kluba pa su arhitekti dobili zadatak napraviti stadion s upravo toliko sjedala. Simbolično, ali simpatično.

No, tko zna kamo će put na ljeto odvesti Slavena Bilića. Možda odluči da je vrijeme za neko novo podneblje, nakon mlade hrvatske vrste, A reprezentacije, Rusije i Turske možda odluči krenuti u nova osvajanja. Iako, dojam je da mu je Turska suđena, a mogla bi to i ostati ako osvoji naslov prvaka. Da mu je suđena, da se iščitati iz njegove karijere. Dobro se sjećamo 11. lipnja 1996. i prvog nastupa Hrvatske na velikim natjecanjima, tada je golom Vlaovića Hrvatska u 90. minuti stigla do pobjede nad Turskom, s Bilićem na mjestu stopera.

Onda se kao hrvatski izbornik dvaput sreo s Turskom. Na EP-u u Austriji već je slavio pobjedu, skakao od sreće kad smo zabili gol. No, u tom Bilićevu skakanju Turci su izjednačili i preko jedanaesteraca otišli dalje, a nas poslali kući. No, zato im je Bilić i te kako vratio u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2012., očitao im je taktičku lekciju i, eto, baš u Istanbulu, pobijedio 3:0, pa je 0:0 u Zagrebu bila formalnost. A koliki je emotivac i u nogometu, pokazao je kada je njegov klub u 93. minuti došao do pobjede nad Bursom, sačuvao prvo mjesto na tablici. Skakao je i onda nekoliko puta podignuo kamermana turske televizije od sreće.

Ne može prošetati gradom

Postane li prvak Turske, teško će ga pustiti da ode. I sada ima lijepu plaću (1,6 milijuna). Iako mu ne mogu ponuditi koliko mogu Englezi, dat će mu sve što imaju. A Bilić tek tada neće moći mirno prošetati Istanbulom, osim svojom rezidencijalnom četvrti. U središte grada ne smije ni sada. Takav je mentalitet Turaka, no zna se s time Bilić nositi. Uostalom, i sam je govorio da je to sličan mentalitet njegovu dalmatinskom, mediteranskom.

– Ma nemoguće je na miru negdje sjesti i popiti kavu. Znam, jer dok sam branio za Beşiktaş, nisam mogao otići u grad. Čim uđeš u jednu ulicu, svi na njenom kraju znaju da si tu i okupe se oko tebe. A mogu zamisliti kako je tek Biliću sada kad se tako dobro nosi s Fenerbahçeom i Galatasarayem, bolje mu je da bude doma – prisjetio se nekadašnji reprezentativni vratar Marijan Mrmić. I doista, kad je poželio otići na jednu košarkašku utakmicu, nije mogao u dvoranu zbog okupljenih koji su željeli autograme, fotografiranje. Bilić je tako napravio velike stvari za naš nogomet, i kao igrač, fakultetski obrazovan, s naušnicom, roker, pa kao izbornik s naušnicom i sad kao trenerski “gastarbajter”. Podigao je ugled “Hrvatistanu” i možemo samo poželjeti da i dalje nastavi tako. Gdje, sam će izabrati.

Izvor večernji.hr   Foto ShowBizzPress

About The Author

Related posts