Svibanj 28, 2020

Dnevno prvo digitalno izdanje za cijelu regiju! Prvi magazin čije tiskano izdanje uređuju čitatelji.

Matanićevim trijumfom počinje novo doba hrvatske kinematografije

matani__cannes_836570S1

‘Zvizdan’ je dobio nagradu žirija programa Certain regard. To je druga po važnosti nagrada drugog po važnosti canneskog programa, nakon selekcije za Zlatnu palmu

Hrvatski film iz Cannesa se ne vraća praznih ruku. “Zvizdan”, film redatelja Dalibora Matanića, dobio je nagradu žirija canneskog programa Certain regard. Hrvatskom redatelju nagradu je dodijelio žiri programa Izvjestan pogled kojim je predsjedala glasovita glumica Isabella Rossellini.
Pobjednik programa Certain regard – dakle, dobitnik prve nagrade – islandski je film “Ovnovi” redatelja Grimura Hakanssona – komedija o dvojici zavađene braće ovčara koji su prinuđeni zakopati zavade kad se u dolini gdje žive pojavi slinavka.

Matanićev “Zvizdan” dobitnik je nagrade žirija, što je svojevrsna “srebrena medalja”. Žiri kojim je predsjedala Rossellini dodijelio je još tri nagrade: nagradu za režiju Japancu Kyoshiju Kurosawi (“Putovanje k obali”), te posebna priznanja Rumunju Corneliu Porumboiu (“Blago”), te Indijcu Neeraju Ghaywau za film “Masaan”.

Laureati Zlatne palme
Riječ je – ukratko – o drugoj po važnosti nagradi drugog po važnosti canneskog programa, najvažnijeg nakon službene konkurencije u kojoj se natječu filmovi za Zlatnu palmu. Ove godine ta nagrada ima pogotovo stanovitu težinu jer je osvojena u konkurenciji 19 filmova među kojima su i novi naslovi nekih jako poznatih autora.

U Certain regardu tako je ove godine igrao novi film Tajlanđanina Apichatponga Weerasethakula, čovjeka koji je 2010. filmom “Ujak Bonmee prisjeća se prošlih života” osvojio Zlatnu palmu.

U Certain regardu novi je film predstavila i Japanka Naomi Kawase koja je 2007. u Cannesu nagrađena velikom nagradom žirija glavnog programa za “Šumu žalovanja”. U Certain regardu s novim se filmom “Taklub” natjecao i fenomenalni Filipinac Brillante Mendoza koji je 2009. za film “Kinatay” u Cannesu dobio nagradu za najbolju režiju.

Na koncu, Matanićevi su konkurenti bila i dvojica zapaženih aktera rumunjskog novog vala, Radu Muntean i Cornelio Porumboiu, koji je 2006. za film “12.08 istočno od Bukurešta” osvojio u Cannesu nagradu za najboljeg debitanta Zlatna kamera.

Još jučer terra incognita
U toj prilično zvučnoj konkurenciji – punoj autora za koje je zapravo iznenađenje što nisu uvršteni u glavnu konkurenciju – žiri se odlučio nagraditi dvojicu kudikamo manje poznatih: 38-godišnjeg Islanđanina kojem je ovo tek drugi dugi film, te 40-godišnjeg Matanića koji je vrlo produktivan, koji je imao nekoliko lokalnih hitova, no dosad nije imao većih festivalskih uspjeha.

Činjenica da je Matanić dobio drugu nagradu u drugom po snazi canneskom programu nije, naravno, breaking news koji će presjeći filmski svijet. Matanićev film bit će na koncu jedan od desetak ili dvanaest filmova koji će iz službenog canneskog programa otići s nekom nagradom. No, za hrvatski film to jest neupitno ogroman korak naprijed.

Treba imati na umu da je hrvatska kinematografija još donedavna za najupućenije filmske stručnjake bila terra incognita, poput onih bijelih pjega na karti neistraženih egzotičnih kontinenata. Uz iznimku animacije, za hrvatske filmove i klasične autore u svijetu nitko ne zna.

Zadnjih 18 mjeseci
Hrvatski film bio je iz Cannesa – dakle, s daleko najutjecajnijeg svjetskog festivala – odsutan još od ranih osamdesetih, kad su Lordan Zafranović i Rajko Grlić po dvaput igrali u Cannesu. Do posljednjih tridesetak mjeseci, jedina se ozbiljna festivalska recepcija hrvatskih filmova svodila na sporadične nagrade u Sarajevu i Karlovym Varyma, te solidnu distribucijsku prođu nekih komedija Vinka Brešana. U posljednje dvije godine to se srećom počelo ozbiljno mijenjati.

U posljednje dvije godine hrvatski su filmovi igrali u Berlinu (“Obrana i zaštita”), Locarnu (“Cure”, “Otok ljubavi”), Veneciji (“Takva su pravila” – koja su dobila glumačku nagradu), Torontu (“Kosac”), te sad u Cannesu, gdje je “Zvizdan” nagrađen. Ukratko, više je vidljivosti hrvatski film izborio u posljednjih 18 mjeseci nego u cijeloj novijoj povijesti od 1990. do 2014. godine.

Uloga HAVC-a
Je li to zato što su filmovi naglo postali bolji? Ne – ili bar ne samo zato. I ranije je hrvatski film (recimo, početkom 2000-ih) imao dobrih razdoblja i dobrih filmova. Ovdje je prije riječ o kombinaciji nekoliko faktora, počevši od rada HAVC-a (koji u inozemstvu ima kudikamo bolji ugled nego kod nas), pa do dolaska nove generacije producenata i redatelja koji su bolje povezani sa svijetom. No, možda je ponajprije riječ o efektu grude snijega.

Jedan zanimljivi film iz neke kinematografije kritičare, distributere i “sales agente” neizbježno zainteresira i za drugi, a dva dobra za treći.

Kontinuitet kvalitete
Na taj način pojedine su apsolutno anonimne kinematografije najednom postale moda, za što su perfektan primjer Filipinci i Rumunji.

Sličan put kao mi prije nekoliko su godina počeli prolaziti Slovaci, koji su dugo bili stidljiva posestrima češkog filma (kao mi srpskog), da bi se prvo istakli s čudnim i originalnim dokumentarcima, a sad se svaki čas popiknete o dobar slovački film. Da bi se to dogodilo, hrvatskoj kinematografiji treba ne jedan ili tri dobra filma, nego kontinuitet kvalitete.

Certain regard
Program najboljih filmova
Certain regard (Izvjestan pogled) drugi je po važnosti od četiri programa dugometražnih filmova od kojih se sastoji canneski festival. Prvi među njima je službena konkurencija filmova koji se natječu za Zlatnu palmu, a ona se obično sastoji od 18 do 20 filmova.

Drugi po važnosti program je Izvjestan pogled, a osim njega tu su i Tjedan kritike sa 7 filmova mladih autora, te Četrnaest dana redateja (“Quinzaine”) sa 14 naslova koji mogu biti i eksperimentalniji po stilu. Za razliku od ta dva programa, Certain regard je dio službenog festivala, i filmovi koji sudjeluju u tom programu smiju na plakat i špicu staviti glasoviti oval s palmicom.

Certain regard uveo je 1978. tadašnji i dugogodišnji šef Cannesa Gilles Jacob, i otada taj program obično popunjavaju poznati autori koji iz nekog razloga nisu ušli u natjecateljski program, te filmovi novih autora i kinematografija. Kako natjecateljski program često u velikom postotku ispunjavaju stalni “pretplatnici”, te filmovi sa zvijezdama, Certain regard je nerijetko program koji u Cannesu donosi najbolje filmove i trasira novine.

Izvor: jutarnji.hr

About The Author

Related posts