Kolovoz 24, 2017

Dnevno prvo digitalno izdanje za cijelu regiju! Prvi magazin čije tiskano izdanje uređuju čitatelji.

Ivano Balić: “Charlize Theron ne bih odbio!”

10402892_10152528916615369_5198982758424117988_n

Mnogi misle da se zvijezdom postaje skakanjem pred svaki novinarski mikrofon i pred svaku uključenu televizijsku kameru. E, da je po tome, Ivano Balić nikada ne bi bio ni lokalna zvijezda, a kamoli ni manje ni više nego najbolji na svijetu svih vremena u svome poslu. U nedavnoj anketi Svjetske rukometne federacije proglašen je najboljim rukometašem na svijetu svih vremena. Gotovo polovica onih koji su glasovali ( 48,7% ) dalo je svoj glas hrvatskom rukometnom virtuozu. No, i bez toga priznanja (i bez niza ostalih), Ivano Balić je sportaš koji se izdvaja od ostalih. On je, jednostavno, karizmatičan čovjek. Jedan je od rijetkih sportaša koji je stekao status svjetske rock-zvijezde, a djeluje potpuno flegmatično, cool. Čini se kao da su njemu sve velike stvari koje je postigao u karijeri normalne i da to nije ništa strašno. Privatno miran, samozatajan, dječačkog pogleda, a najbolji na svijetu! Vjerojatno ga baš zato vole i vlastiti i protivnički navijači. Ivano Balić jedan je od najomiljenijih sportaša u Hrvatskoj, ako ne i najomiljeniji. Zabrinut zbog stanja u hrvatskoj košarci, jedan od najboljih hrvatskih košarkaša svih vremena Zoran Čutura nedavno je izjavio: „Danas svi klinci žele biti Ivano Balić!“

 

1546278_10152889433554459_8208669311612565418_n
image-4120

 

Što Vama znači činjenica da ste proglašeni najboljim rukometašem na svijetu svih vremena?

Naravno da mi je to veliko priznanje. A još mi je važnije zbog toga što su glasali i navijači, publika ne samo iz Hrvatske, a njih se ne može prevariti. Velika je to čast i za mene i za hrvatski rukomet. S druge je strane to i velika obaveza jer sada se od mene još više traži da svaki put budem sve bolji. Sada sam pod još većim povećalom na svakoj utakmici, ali to ne shvaćam kao opterećenje već kao dodatni motiv.

I to je to? Tako jednostavno?

A, je! Što da drugo kažem? Drago mi je da su me proglasili najboljim, ali život ide dalje. Sad se opet treba dokazati.

Prilično ste se kasno opredijelili za rukomet. Nije li košarka bila Vaš prvi odabir?

Rukomet u Splitu nikada nije bio važan sport. Kad sam birao prvi sport kojim ću se baviti, u Splitu je bila opća ludnica za Jugoplastikom koja je tada bila i tri puta prvak Europe. Normalno mi je bilo da i ja probam hoću li proći. Od 1991. igrao sam u tadašnjem KK Splitu 3-4 godine i dobro mi je išlo. No, polovicom devedesetih u klubu je došlo do smjene naraštaja i tada počinjem shvaćati da neću dobiti priliku. Tako da sam se rukometom počeo baviti tek s petnaest godina i to u splitskome Brodomerkuru.

Kod nas je običaj da roditelji nadziru karijere vlastite djece. Je li i kod Vas bilo tako, ili još uvijek jest, s obzirom da su Vam i roditelji bili rukometaši?

Otac mi je  u početku ponekad davao savjete, ali nije se previše miješao u moj put. Isto je bilo i s majkom. Ja sam inače ovan u horoskopu i tvrdoglav sam. Valjda je i to razlog što su s vremenom odustali od toga.

Svojedobno je Patrik Čavar bio ponajbolji rukometaš svijeta, a bio je toliko zaluđen košarkom da su ga prijatelji morali oslovljavati s „Jordan“. Tko je bolji košarkaš od vas dvojice?

Mislim da sam ja bolji. Ako ništa, mlađi sam! Ha! Ha!

Godinama ste jedan od najbolje plaćenih rukometaša. Kada ste shvatili da bi se od rukometa moglo dobro živjeti?

Do dvadeset i četvrte godine igrao sam rukomet iz ljubavi, bez veće zarade. Tek kada smo osvojili zlatnu medalju na SP-u u Portugalu i kad su me počeli nazivati sa svih strana, shvatio sam da bi se od toga moglo i živjeti. Rukomet je još uvijek daleko od zarada u nekim drugim sportovima, ali i u tome se stvari polako mijenjaju. Ja sam zadovoljan. Putuješ, vidiš svijeta, upoznaješ ljude, radiš ono što voliš i od toga pristojno živiš. Što ćeš bolje?!

Kada ste odlazili u Portland San Antonio iz Pamplone, izjavili ste da u taj klub idete i zbog svog rukometnog idola. Nije li neobično da to izjavi najbolji rukometaš na svijetu?

Francuz Jackcon Richardson bio je moj idol i bilo mi je drago da mogu igrati s njim. Ne vidim što je tu čudno.

Iako ste već tada bili ponajbolji rukometaš svijeta, počeci u Pamploni, mora se priznati, nisu bili baš najbolji. Što je bio tome razlog?

Da, u početku nije išlo kako sam zamišljao. Trebalo je proći neko vrijeme da se naviknem i ja na njih i oni na mene. Nakon nekoliko utakmica sam se ozlijedio i nakon toga sam igrao loše. Nema se tu što lagati. Znam da sam bio loš. Trebala je proći godina dana da stvari sjednu na svoje mjesto. Nisam mogao ni shvatiti njihov način razmišljanja o pobjedama i porazima. Dok sam se ja živcirao zbog poraza i noćima nisam mogao zaspati, oni su to prihvaćali pod normalno. Nakon odigrane utakmice svatko bi otišao na svoju stranu kao da ništa nije bilo. To mi je bilo neshvatljivo!

 

10785018_175036855999997_415041350_n
image-4121

 

Kakav je bio život u gradu koji je u svijetu prepoznatljiv po utrci s bikovima po gradskim ulicama?

Pamplona nije veliki grad i tamo se živi slično kao i kod nas. Nema prevelike strke i presinga. Ugodno je. Nažalost, nisam nikada bio u gradu kada je bila utrka s bikovima jer se to događa u ljetu, a ja sam tada uvijek bio u Hrvatskoj. Želja mi je bila da to vidim, ali ne i da sam trčim. Jednom ću otići da to doživim! Manje je poznato kako ste odrastali izvan Splita i Hrvatske. Moj otac igraoje u Italiji od 1977. do 1987. godine. Tako sam i ja proveo prve godine života tamo. Živjeli smo prvo kod Verone, pa kod Milana i kod Firence. S mamom sam se vratio u Split kad sam imao sedam godina, radi škole.

Jedan ste od rijetkih Splićana koji nije „igra u Ajduka“. Čak niste ni veliki ljubitelj nogometa. Kako to?

Rekao sam već da je u vrijeme kad sam ja birao sport, u Splitu bila košarkaška ludnica.
Nije da ne volim nogomet i da ga ne pratim, ali meni je nogomet, valjda, premalo temperamentan. Nisam fetivi navijač, ali kad me se pita za koga navijam, normalno da kažem da navijam za Hajduk.

Rođeni ste Splićanin, govorite splitskim naglaskom i najomiljeniji ste sportaš u Zagrebu. Kako gledate na taj „sukob“ na relaciji sjever – jug?

To su gluposti! (Ivano odmahuje rukom.) Meni je u Zagrebu lijepo i zavolio sam ovaj grad. Tu imam puno prijatelja. Sve su to gluposti koje ne trebaju nikome. Premalo nas ima da bismo se još i dijelili. ( Opet odmahuje rukom.)

Nedavno ste izjavili da su Vam dosadne i najveće nogometne utakmice. Koji sport pratite, osim rukometa?

Ma, to sam rekao da mi je bilo dosadno gledati utakmicu između Barcelone i Reala pa su me malo čudno gledali. Najviše volim gledati američku košarku i njihov hokej na ledu. Znalo se dogoditi da čekam cijelu noć da bih gledao neku nevažnu NBA utakmicu. Volim taj tempo, dinamiku… Hokej me privukao iz istoga razloga, a i fora mi je ono kako se udaraju, tuku u toj brzini i nikome ništa. Ludilo!

Kako Vi podnosite kada vas tuku, a stalno vas nemilice tuku?

A, navikneš se na to! Rukomet je takav sport. Puno je kontakta s protivničkim igračima. Tuku me, nije da me ne tuku, ali nije da i ja ne uzvratim. To je tako. Moj stil igre je da idem jedan na jedan, ravno u glavu. Nekad prođem, nekad izborim sedmerac.

U rukometu vas najviše ljute suci, zar ne?

Ne ljute me suci već nepravda. Tu sam nepravdu najviše osjetio igrajući za reprezentaciju. Iako smo postigli velike rezultate, siguran sam da su nam suci nekoliko puta skrojili sudbinu i zaustavili nas na putu do zlatne medalje. Poludim na takve stvari. Zna mi doći da nokautiram suca, a nije zgodno. Znaš da si bolji, ali ti ne daju.

Zašto je tomu tako?

Mi smo mala, siromašna zemlja i u sportskim smo okvirima njima nevažni, bez obzira na rezultate koje postižemo.

Prateći komentare iz stranih medija, Hrvatsku baš i ne stavljaju među glavne favorite na ovome SP-u. Ljuti li Vas to podcjenjivanje i koji bi Vas rezultat zadovoljio?

Što bi me ljutilo! To me samo još više motivira. Važno je što će se događati tamo, kad počne SP, a ne što netko govori unaprijed.. Znam da imamo jako dobru reprezentaciju i sve osim polufinala bi me razočaralo. Imamo dosta mladih, kvalitetnih igrača koji se moraju dokazati, a gdje će to bolje napraviti nego na SP-u? Moj je cilj uvijek zlatna medalja, ali za to se moraju poklopiti neke stvari. Kad bi sve ovisilo o nama i našoj kvaliteti, mogli bismo odmah igrati finale!

Dok je Lino Červar bio izbornik reprezentacije, mediji su često potencirali priču da ste zapravo Vi šef , a ne on. Koliko ima istine u tome?

Ma, gluposti. To može govoriti samo onaj tko nikada nije vidio nijedan naš trening. Ja nikada nisam bio šef izvan terena. Na terenu i za vrijeme utakmice moram biti šef jer je moja zadaća organizirati igru i posložiti igrače, a ne znam kako to napraviti bez razgovora s njima i dovikivanja. Ne razumijem čemu te priče. Znam da novinari vole takve stvari, ali u tome nema istine. Trener ima svoju ulogu, a ja svoju.

Spadate u red onih koji svoju privatnost čuvaju za sebe. Kako vam to uspijeva?

Ne razumijem što ima koga zanimati moj privatni život! To je samo moja stvar. Svjestan sam da me novinari traže prvenstveno zbog onoga što sam postigao u rukometu. Mislim da je toga dovoljno i da nije potrebno komentirati što radim izvan toga. No, to je tako.
Čak ste i razvod braka uspjeli prilično skloniti od medija.

Bilo mi je lakše jer sam tada bio u Španjolskoj. Novinari su me nazivali iz Hrvatske, ali nisam želio o tome razgovarati. Glupo mi je što me i sad svako malo pitaju o tome. Stalno me gnjave s tim s kim jesam, a s kim nisam.

U kakvim ste odnosima s bivšom suprugom i je li točno da Vam je žao što ste se rastali?

U dobrim smo odnosima i to prvenstveno zbog našeg sina Dina. Izjavio sam već da mi ponekad bude žao zbog rastave, ali tako je moralo biti. Nije to laka odluka. Dugo smo razgovarali o tome jer nisam htio da se obitelj razdvaja, ali nije išlo.

Navodno već dugo niste u vezi iako Vas mediji stalno spajaju s nekim. Kako bi trebala izgledati žena koja bi Vas osvojila?

Od rastave sam bio u samo jednoj vezi i to je to. O tome se puno pisalo, bez da sam ja to htio. Inače, nemam svoj tip žene. Nije mi važno je li crna ili plava, visoka ili niska. Važno mi je da me osvoji na prvi pogled, da se smrznem. Što ja znam… E, da, Charlize Theron ne bih odbio.

Kako provodite vrijeme izvan rukometa?

Gotovo sam stalno u rukometu. Ono malo slobodnog vremena, ako nisam sa sinom, odem s prijateljima na kavu, prošetam. Nikad nisam bio od nekih izlazaka. Oduvijek sam ovako, malo usporen.  To mi dođe dobro i na utakmicama. Baš kad pomisle da sam zaspao, onda im uvalim gol. Iznenade se kad vide da sam budan. Ma, nisam bolji ni ljeti. Najradije se uvalim u hlad ispod nekog stabla, čitam novine i gledam svoje kako se kupaju.

Što Vas motivira u životu, što vas „podiže“?

Moj sin Dino! Kad njega pogledam, onda sam sretan i to mi daje snagu za dalje. Najviše volim biti s njim. Igram se s njim, ludiramo se. To mi puni akumulatore!

Kažu da ste i vi veliko, zaigrano dijete, da volite igrati PlayStation?

A valjda zato što sam rano dobio sina pa se stalno igram s njim. Ne znam!

Što Vam znače tolike tetovaže po tijelu? Ima li to veze s pomodarstvom?

Volim tetovaže. Imam ih pet. Na podlaktici sam dao istetovirati Dinino ime, na nadlaktici imam bodljikavu žicu, na ramenu djetelinu s četiri lista, znak Boston Celticsa, mog omiljenog NBA kluba, na nogama imam tekst sa zlatne medalje s OI u Ateni i ovnovu glavu jer je to moj horoskopski znak. To je za sada to.

Kako se nosite s tolikom popularnosti i činjenicom da ste idol tolikoj djeci?

A, drago mi je to, nije da mi nije…Trudim se ne razmišljati o tome. Nastojim se koncentrirati isključivo na rukomet. Lagao bih kad bih rekao da mi ne godi popularnost, posebno među klincima, ali zaista se time ne opterećujem. Nije mi važno hoće li me netko prepoznati na ulici ili ne.
Jeste li ikada imali problema s obožavateljicama?

Nisam! Valjda su moje obožavateljice pristojne, pa zato.

Što bi Vas osobno najviše veselilo u 2011.?

Meni je najvažnije da moj Dino bude dobro, da bude zdrav. To mi je najvažnije u životu i to je ono što me najviše veseli. Sve drugo mi je manje važno!

 

Piše: L.B. Foto: SBP

About The Author

Related posts