Travanj 10, 2020

Dnevno prvo digitalno izdanje za cijelu regiju! Prvi magazin čije tiskano izdanje uređuju čitatelji.

Ennio Morricone – Čovjek čija je misija glazba

enio morriconne

Prije nego što počnem s dojmovima o koncertu velikog maestra Morriconea, ukrast ću nekoliko redaka kako bih se osvrnuo na lošu organizaciju koja je u posljednje vrijeme očito postala pravilom.

Naime, kad ljudi za jednu ulaznicu izdvoje nekoliko stotina kuna, očekuju da će koncert moći popratiti bez strepnje da na isti uopće stignu na vrijeme. No, kad se štedi na radnoj snazi pa se svi ulazi dvorane ne otvore, nastaje problem i 10 minuta prije planiranog početka showa imate situaciju da pred svakim ulazom Arene Zagreb stoji nekoliko stotina nervoznih ljudi koji u panici razgovaraju kako koncert već sigurno traje (iako se to na sreću nije dogodilo, barem ne većini publike).

Nije to neopravdana bojazan, s obzirom da smo slične organizacijske propuste mogli iskusiti na koncertu Editorsa u Tvornici kulture kad je bend već opako počeo s izvođenjem svog repertoara, a pred ulazom je i dalje čekao priličan broj ljudi. Zatim imamo slučaj Joan Baez u SC-u, kad se dogodila ista stvar.
No, vratimo se na ono najbitnije, a to je nastup legende filmske glazbe, koja u 87. godini života ima dovoljno energije i entuzijazma da s poklonicima njegova rada uživo podijeli ponajbolja ostvarenja iz svoje bogate stvaralačke karijere.

Dojmljivo otvaranje s uvodnom špicom iz De Palminih “Nedodirljivih” (komad pod nazivom “The Strength of the Righteous”) najavilo je dva i pol sata užitka u snažnim orkestralnim dionicama koje se izmjenjuju s melankoličnim, sjetnim melodijama kakva je “Deborah’s Theme” iz Leoneovog gangsterskog epa “Bilo jednom u Americi” koja je uslijedila odmah nakon prve stvari.
Ipak, vrhunac prvog seta predstavljale su popularne teme iz Leoneovih spaghetti vesterna – operna arija iz “Bilo jednom na Divljem zapadu” i monumentalna “Ecstasy of Gold” uz koju vam kroz glavu prolaze legendarni krupni kadrovi iz filma “Dobar, loš, zao”, i Tucov pohlepom vođen trk kroz Sad Hill groblje.

Iako je takav zaključak prvog čina bio očekivan jer Morricone na turneji “My Life in Music” po pitanju set-liste ne ostavlja previše prostora za iznenađenje, oduševljenje ne izostaje jer čuti uživo ovakve svevremenske skladbe u izvedbi golemog orkestra posebna je privilegija.
Drugi dio priče o svom glazbenom putu kroz koji nas je grande maestro proveo započeo je s “Chi Mai”, jednom od najljepših filmskih skladbi pisanih za violinu. Posebno dirljiv trenutak bila je izvedba naslovne teme iz “Malene” Giuseppea Tornatorea, redatelja s kojim Morricone voli surađivati.

U cijelom izvedbenom repertoaru možda su najviše iskakale skladbe iz filmova Elija Petrija koje su itekako zanimljive i zaigrane, no u setu koji vrvi grandioznim, svečanim tonovima nisu se najbolje snašle. Ipak, sitan je to propust, ako se to tako uopće može i definirati, kad se sagleda cijeli nastup, a posebice njegov završetak uz mini seansu iz “Misije”, koja i slovi kao jedan od Morriconeovih najupečatljivijih soundtrackova (američki filmski institut uvrstio ga je među 25 najboljih svih vremena).
Teško je zamisliti bolji finiš koncerta od onog koji donosi emotivnu “Gabriel’s oboe” te duhovnu himnu “On Earth As It Is In Heaven”, ponovljenu na trećem i zadnjem bisu. Kroz to spektakularno finale jedan od najvećih živućih filmskih skladatelja koji je doslovno cijeli život posvetio glazbenom stvaralaštvu, kao da nam želi poručiti: “Ovo je moja misija”.
Izvor: muzika.hr / foto: Božidar Breški

About The Author

Related posts